2016. – Stručna ekskurzija u Vukovar

N akon deset uspješno organiziranih stručnih ekskurzija odlučili smo se za simbolični povratak na odredište prve stručne ekskurzije organizirane u Vukovar prije 10 godina. Posjetili smo grad Vukovar te Aljmaš i Erdut. Organizaciju stručne ekskurzije uvelike je pomogla naša Vukovarka, članica Upravnog odbora, prof. dr. sc. Božena Barić. Kao i uvijek kada se radi o putovanju na područje Slavonije i Baranje u organizaciji je sudjelovala i prof. dr. sc. Karolina Vrandečić.

Mala grupa od 20-ak članova krenula je 9. rujna prema Vukovaru. Prvo odredište bilo nam je spomen područje Ovčara. Tu nam se pridružilo još 15-ak sudionika, kolega iz Slavonije koji su na odredište stigli vlastitim prijevozom. Ukupno je na ekskurziji sudjelovalo 38 sudionika.

Ovčara je farma u sklopu VUPIK-a i njenom dijelu gdje su hangari za skladištenje. U tom dijelu Ovčare za vrijeme opsade Vukovara u Domovinskom ratu napravljen je koncentracijski logor. Ovčara, odnosno pokolj u Vukovaru, je bio ratni zločin kojeg su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noći sa 20. na 21. studenog 1991. tijekom srpske okupacije Vukovara kada je ubijeno između 255 i 264 civila i vojnika, većinom Hrvata, koji su, dok su još uglavnom tada bili pacijenti, deportirani iz vukovarske bolnice, odvezeni u logor te potom smaknuti. To je najveći pojedinačni pokolj Domovinskog rata. Polaganjem vijenca na spomenik žrtvama odali smo počast poginulima a potom smo posjetili Spomen dom Ovčara.

Nakon Ovčare uputili smo se prema Muzeju vučedolske kulture. Arheološki lokalitet Vučedol jedan je od najznačajnijih arheoloških lokaliteta u Europi i eponimni lokalitet jedne kulturne pojave koja je u vrijeme eneolitika, u trećem tisućljeću prije Krista, zauzimala prostor današnjih dvanaest europskih zemalja. Nedavno otvoreni muzej oduševio nas je svojom kombinacijom položaja, arhitekture, ugodne atmosfere te ponajviše povijesne vrijednosti prezentirane na vrlo suvremeni način. Tijekom obilaska muzeja uz stručno vodstvo upoznali smo se s geološkim položajem Vučedola, nastankom kulture, dolaskom Indoeuropljana, stočarstvom, zemljoradnjom, lovom i ribolovom, naseljem, vučedolskom kućom, tkanjem i odjećom, zanatima i obućom, metalurgijom, keramikom i brojnim drugim temama vezanim uz prošlost Vučedola i nastanak Muzeja. Pri izlasku iz muzeja pravu slavonsku dobrodošlicu poželjela nam je kolegica dr. sc. Zrinka Drmić i dočekala nas s košarom domaćih kifla i rakijom.

Ručak je za nas bio organiziran u obližnjoj vinogradarskoj kući Goldschmidt. Smještena na obroncima Fruške gore pruža pogled na rodne vinograde.

Nakon ručka uputili smo se prema Gradskom muzeju Vukovar. Muzej je osnovan 1948. godine donacijom rimskog novca, namještaja, oružja i umjetničkih slika koje je svom gradu poklonio dr. Antun Bauer. Muzej je s radom započeo u Zgradi diližansne pošte u staroj baroknoj jezgri, a 1966. preseljen je u Dvorac Eltz. Do 1991. Muzej je sadržavao fond od oko 50 tisuća eksponata što su činili četiri zasebna odjela.

Tijekom Domovinskog rata dvorac Eltz je pretrpio velika oštećenja, a zbirke koje su se tu čuvale također su stradale: dio je potpuno uništen, dio je nepovratno nestao, a dio je odvezen u Srbiju. Veliki trud uložen je da bi se 2001. godine dio zbirke koji je odvezen u Srbiju vratio  u Vukovar. Gradski muzej Vukovar danas djeluje u djelomično obnovljenom kompleksu Dvorca Eltz. Gradski muzej Vukovar dobitnik je nagrade SILLETTO za 2016. godinu koja se dodjeljuje muzeju koji posebnu pažnju posvećuje uključivanju svoje lokalne zajednice u svoj rad.

Nakon posjeta muzeju smjestili smo se u obližnji hotel Lav gdje nas je dočekala ugodna atmosfera i nakon dugačkog dana ugodna i ukusna večera.

Naše prvo odredište u subotu ujutro bilo je Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu gdje nas je dočekao prečasni Ante Markić, župnik i upravitelj svetišta koji već 41 godinu vodi ovo svetište. Prekrasan je osjećaj bio kada su u našu čast zazvonila su zvona Aljmaške crkve. Druženje s fra Antom bilo je poučno i inspirativno. Upoznao nas je s povijesti svetišta, ali i s događanjima za vrijeme Domovinskog rata. Staru crkvu u Aljmašu srušili su četnici tijekom Domovinskog rata. Rušili su je u više navrata, od rujna 1991. do 14. kolovoza 1993. (uoči blagdana Velike Gospe) kada je crkva potpuno razorena i sravljena sa zemljom. Ostao je stršiti samo jedan njezin ugao.

Nakon što se stanovništvo vratilo iz progonstva započela je 1998. obnova domova. Na red je došla i gradnja Gospine nove crkve. Ona je građena od 2001. – 2003. godine. Danas je to impozantna građevina u unutrašnjosti ukrašena trima mozaicima, koji su rad akademskog slikara Vladimira Meglića iz Zagreba. Prvi motiv je Mala Gospa. Likove Marijine majke Ane i Marije kao djevojčice, okružuje i upotpunjuje niz raznolikih i znakovitih simbola. Tema drugog mozaika je Marijino Uznesenje (Velika Gospa). Veličanstveni događaj stavljen je u prepoznatljivi aljmaški hodočasnički okoliš. Treći mozaik ornamentima i blistavim arkanđelima, Gabrijelom i Mihaelom, ukrašuje zidnu nišu u kojoj je trajno izložen zavjetni kip aljmaške Gospe.

Zahvalili smo se fra Anti na toplom i srdačnom dočeku i uputili se prema slijedećem odredištu, Erdutu. Posjetili smo Erdutske vinograde. Erdutski vinogradi smješteni su na istočnim padinama Daljske planine uz rijeku Dunav, koja oplavljuje Erdut i čini ga poluotokom. Tvrtka Erdutski vinogradi posjeduje pod vinogradima 460 ha od čega je 350 ha zasađeno u periodu od 2003. do 2010. godine. Što se tiče sortimenta, bijele sorte čine 80% vinogradarskih površina, a crne 20 % površina. Najzastupljenija bijela sorta je graševina (290 ha), zatim chardonnay, rajnski rizling, traminac mirisavi, pinot sivi, a crne sorte su zweigelt, cabernet souvignon, pinot crni, merlot te frankovka. Plantažni se vinograd pruža na plodnim lesnim nanosima u pravcu istok zapad na obroncima Erdutsko-Daljske planine, s najvišim kotama od 130 do 190 m, te se blago spušta prema jugu, a ta nadmorska visina je idealna za uzgoj vinove loze na tom pjeskovito-ilovastom tlu. Tijekom posjeta vinogradu u razgovoru s voditeljem proizvodnje informirali smo se o uvjetima proizvodnje i problemima koji su se javljali tijekom 2016. godine. Razmijenili smo mišljenja i podijelili iskustva o izazovima koje pred nas postavljaju strogi zahtjevi koji se postavljaju pred suvremenu poljoprivrednu proizvodnju. Posjet smo nastavili u podrumu Erdutskih vinograda. Razgledali smo podrum i vinariju izgrađenu 1985. godine kapaciteta od 6 milijuna litara vina. Podrum krije najveću bačvu u uporabi na svijetu, zapremine 75 000 litara, koja nas je ostavila bez daha. Zadivio nas je pogled s vidikovca na Dunav i okolno područje. Nakon degustacije odličnih vina iz palete Erdutskog vinogorja slijedio je ručak, pravi slavonski čobanac.

Za vrijeme ručka domaćini su s nama podijelili recepte i male tajne pripravljanja ovog autentičnog jela. Oko 15.00 sati pozdravili smo se i zahvalili domaćinu, kao i kolegama koji su na ekskurziju došli vlastitim prijevozom. Puni dobrih emocija i živopisnih doživljaja uputili smo se prema Zagrebu i u njega stigli oko 19.00 sati. Iako nismo bili brojni, ekskurzija je bila uspješna, vidjeli smo puno, naučili još više, obnovili sjećanje na Vukovar i prizvali  sjećanja na Vukovar kakvog smo doživjeli pred 10 godina. U prvom posjetu Vukovaru bili smo svjedoci stradanja grada i njegovih stanovnika u vrijeme Domovinskog rata. Vukovar još uvijek duboko proživljava posljedice razaranja i možemo reći da je grad kontrasta koji sigurnim koracima ide naprijed. Doživjeli smo drugu stranu Vukovara, prošetali smo njegovim ulicama i uvjerili se kako je to grad bogate kulturne baštine, povijesnog naslijeđa i tradicije. Ponosno smo zaključili da grad svakim danom sve više dobiva svoj nekadašnji identitet. Vukovar je simbol otpora, nepobjedivosti i opstojnosti. Lijepo je biti svjedokom ovih pozitivnih promjena.

Sve sudionike, kao i svake godine, molimo da sve dobro pamte, a sve loše zaborave. Svim članovima HDBZ-a želimo da se dogodine druže s nama na novoj ekskurziji, ali i na Seminaru.

 

Predsjednica HDBZ
prof. dr. sc. Renata Bažok