2011. – Stručna ekskurzija na Pelješac

Uvažene kolegice i kolege, dragi prijatelji!

Stručne ekskurzije postale su tradicija za članove Hrvatskog društva biljne zaštite. No više od toga prerasle su u prekrasna druženja , susrete kolega i prijatelja koje svi željno  iščekujemo s radošću i veseljem.

Svake godine nastojimo obići jedan dio naše prelijepe i prirodnim blagom prebogate domovine. Sve nas putovi često odvode na razne strane svijeta i svi smo vidjeli mnogo toga, a da nerijetko nismo svjesni kakva se sve blaga prostiru neposredno pred našim očima. U to smo se uvjerili i na ovoj ekskurziji na područje poluotoka Pelješca i doline Neretve.

Na put smo krenuli sunčanog jutra 15. rujna ove godine. Interes za ovu ekskurziju bio je tolik da smo morali krenuti raspoređeni u dva autobusa. Bilo je prijavljeno 104 članova Društva. Usprkos toga što smo znali da je put dug u autobusima je vladalo veselo, raspjevano raspoloženje, protkano smijehom i šalama.

Nakon dva usputna zadržavanja za okrepu uz čaj ili kavicu veseli i dobro raspoloženi stigli smo u Mali Ston oko 15.00 sati. Naselje su u 14. stoljeću osnovali Dubrovčani unutar zidina pravokutnog oblika koje su ga štitile od neprijatelja. Naročito je poznata tvrđava sa pet kula nazvana „Koruna“. Objedovali smo u restoranu „Vila Koruna“. Tijekom objeda neki su vješto izbjegli, a drugi obilato uživali u jednom dijelu, tamošnjem specijalitetu – kamenicama. Nakon objeda autobusima smo se uputili u najstariju i najveću sačuvanu solanu na području Mediterana . Solana datira iz doba Dubrovačke Republike, a način proizvodnje stoljećima se nije mijenjao. Tamošnja sol odlične je kakvoće. O povijesti solane, načinu proizvodnje i soli pričao nam je mladi gospodin Maro stojeći na brdu soli, uz zanimljivu filmsku prezentaciju.

Vrijeme je neumitno prolazilo i naš raspored nam nije ostavio prostora za posjetu i obilazak Velikog zida. Samo smo ga iz autobusa sa divljenjem promatrali, a mnogi su tek tada prvi puta spoznali kako je Veliki zid drugi po duljini na svijetu, iza čuvenog Kineskog zida, pa stoga nije čudo što je u svijetu poznat kao „Europski kineski zid“. Sagrađen je u 14. Stoljeću u obrambene svrhe. Dug je 5,5 km, ojačan sa 40 kula i 7 stražarnica. Svi smo se upitali: što bi u svijetu napravili i kako promovirali kad bi imali ovako nešto. A mi? Tek poneki znaju da uopće postoji.

Put nas je dalje vodio prema selu Ponikve u posjet vinariji „Ledinić“. Na putu smo zastali uz cestu, prošetali vinogradom i kušali 2 vina, vinara Željka Ledinića. Nastavili smo do određišta vinarije Miše Ledinića. Dočekao nas je sir i pršut, maslinovo ulje i fina kapljica peljeških vina. Miše Ledinić pokazao nam je kako i mali vinar može imati odlično vino u kojem smo uistinu uživali.

Umorni ali dobro raspoloženi tek navečer stigli smo u hotel „Faraon“ u Trpnju. Nakon večere neki su odlučili prošetati, a neki otići na počinak jer nas je sutra čekao naporan dan.

Drugoga dana, 16. rujna odmah iza doručka krenuli smo autobusima put Potomja i vinarije „Matuško“. Došavši do vinarije prvo smo kroz tunel „Dingač“ krenuli prema vinogradima čuvenog položaja „Dingač“. Oni hrabri išli su do kraja i obišli vinograde. Povratak je bio naporan: uspon, visoke temperature i poneka blaga nesvjestica. No sve se dobro završilo u hladu vinarije. Dočekao nas je i pozdravio vlasnik gospodin Mato Violić, koga mnogi znaju samo po nadimku „Matuško“.  Vinarija „Matuško“ i u njoj proizvedena vina poznata su i čuvena ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu.  Nakon pozdrava i kratkog upoznavanja s vinarijom krenuli smo u hlad i ljepotu duboko ispod zemlje ukopanih podruma, na raskošnu degustaciju vina, pršuta i sira. Vina smo kušali uz stručno vodstvo dviju kolegica zaposlenica vinarije Matuško. Raskoš okusa Dingača, Dingača Royal, Dingača rezerve , Matuškova plavca i brojnih drugih vina koje smo kušali još ćemo dugo pamtiti svim čulima: okusom, osjetom i vidom. Na kraju nas je gospodin Violić počastio i pjenušavim vinom Don Mateo. Zahvalivši na prekrasnom i nadasve nadahnutom dočeku nastavili smo put Orebića.

Nakon raskoši objeda u restoranu „Jadran“ u Orebiću, slijedilo je slobodno poslijepodne. Neki su se vratili u Trpanj i uživali u kupanju u prekrasnom, toplom moru ispred hotel, dok je drugi dio nas krenuo trajektom put starog grada Korčule.  Uživali smo u šetnji zidinama, starom gradu sa uskim kalama i savršenom okusu korčulanskih „klašuna“ i drugih slastica.

Treći dan,  17. rujna rano u jutro krenuli smo put Metkovića i dalje. Kako se kaže u pitomoj oazi raskošnog zelenila i plavetnila Neretve i njene pritoke Norin, na mjestu drevne rimske Narone smjestilo se malo pitoreskno mjestašce Vid. A tamo su nas na središnjem trgu Forumu u restoranu „Mate i Đuđa“ dočekali njihovi srdačni vlasnici, domaće smokve, rakije i druge slastice. Gospoda Mate i Đuđa poželjeli su nam dobrodošlicu i ugodan boravak u njihovom kraju. Nakon okrepljenja podijelili smo se u dvije grupe. Jedna je lađama plovila po Neretvi, dok su drugi obišli Arheološku zbirku stare antičke Narone, a potom smo zamijenili uloge. Bilo je lijepo ploviti Neretvom uz cvrkut ptica, svirku i pjesmu „malih gusara“, kreket i okus žaba i dobru kapljicu.  Oku najveća ugoda bio je posjet Arheološkom muzeju Narona. To je prvi in situ izgrađen muzej u Hrvatskoj. Iskopavanja su na području stare Narone otpočela 1877. godine. Najznačajniji nalaz dogodio se 1995. I 1996. godine kada je otkriven rimski hram Augusteum i 17 mramornih skulptura. Danas je u muzeju izloženo 900 nalaza koji nam omogućuju uvid u povijest od kraja 3. stoljeća prije Krista do 15. stoljeća. Raspoloženje je doseglo vrhunac tijekom objeda i bilo je teško krenuti natrag u zbilju i realnost.

Povratak je bio prepun divnih utisaka. Na rastanku uz doviđenja svima je na usnama ostala rečenica: vidimo se opet dogodine!

Predsjednica HDBZ

Prof. dr. sc. Jasminka Igrc Barčić