2010. – Stručna ekskurzija u Hercegovinu

Poštovane kolegice i kolege, članovi Hrvatskog društva biljne zaštite!

Nastavljajući tradiciju druženja članova Hrvatskog društva biljne zaštite i ove smo godine organizirali stručnu ekskurziju. Krenuli smo malo dalje, u lijepu, susjednu nam Hercegovinu.

Na put smo krenuli 16. rujna u 7.00 sati autobusom prema Dalmaciji. Ispratilo nas je ne baš lijepo vrijeme, ali zato nam je Bog podario 3 prekrasna dana tijekom ekskurzije. Ne samo što je vrijeme bilo sunčano i lijepo, već i sve ono što smo mogli doživjeti okom, okusom i svim emocijama. U veselom raspoloženju zaustavili smo se na prvoj postaji, odmorištu Krka i sve ovjekovječili zajedničkom slikom ispred Gospe od puta.

Put nas je dalje vodio do podruma vinarije „Imota“ gdje su nas dočekali direktor proizvodnje dipl. Ing. Jakov Šabić, voditelj podruma dipl. ing. Viktor Zdilar i voditeljica punionice dipl. ing. Mirela Babić. Kolege su nas upoznali sa sadašnjom situacijom u vinogradima i podrumu. Nakon stručnog razgovora krenuli smo u čuvenu „Mozaik dvoranu“i ostali zapanjeni i očarani već prvim pogledom na čudnovatu, nevjerojatnu ljepotu prizora. Čitava dvorana (svi zidovi) prekriveni su mozaikom koji se sastoji od kamenčića veličine 1 cm2 u 156 boja. Sve boje su prirodne, što znači da niti jedan kamenčić nije bojan već takav nađen u prirodi i donesen u Imotski. Mozaik prikazuje čitavu imotsku krajinu, od krajolika do nošnji i povijesnih događanja. Autorica mozaika je umjetnica Slobodanka Matić, a mozaik je izrađivala dvije godine u razdoblju između osamdesetih i devedesetih godina. Ljepoti prizora dodali smo i onu okusa, okrijepivši se finom kujunđušom i kušajući odličan sir, pršut i domaći kruh ispod peke. Zahvalivši dragim domaćinima i poželjevši im puno uspjeha i zdravlja, opskrbljeni zlatnom kapljicom krenuli smo dalje u razgledavanje Crvenog i Modrog jezera. Ljepote ovih dvaju kraških jezera nadaleko su poznate. Crveno je jezero dobilo ime po boji crvenih stijena na rubu jezera. Visinska je razlika 528 metara, a dubina jezera 281 metar. Ovo je najdublje jezero u Europi. Modro je jezero dobilo ime zbog modre boje vode u jezeru. Oblika je bubrega, a dubina vode jako varira. U načelu je oko 90 metara, no pamte se godine kada je potpuno presušilo, pa se na dnu igrao nogomet. Najviša zabilježena dubina  iznosila je 147 metara. Nakon razgledavanja i slikanja krenuli smo dalje u malo mjesto Gorica. Dočekao nas je fra Vinko Mikulić Bajević s kojim smo obišli crkvu sv. Stjepana Prvomučenika i Muzej koji pripada toj crkvi u Gorici. Vjerojatno vrlo malo ljudi zna da je crkva u Gorici podignuta na ostacima ranokršćanske bazilike iz V stoljeća. U crkvi se jasno vide ostaci tadašnje tipične gradnje: mali prostor za puk, veliki narteks (prostor namijenjen još nekrštenima i javnim grešnicima) sa grobnicama i troapsidalni dio na istočnoj strani crkve. Ono što crkvu i danas čini posebnom i jedinstvenom na ovim prostorima je krstionica sa križolikim zdencom. Naime kako su se tada krstili odrasli svrha takve krstionice sa stepenicama je bila da s jedne strane ulaze nekrsti, a potom iz vode na drugu stranu izlaze krštene osobe. U muzeju smo pogledali sakralne i svjetovne eksponate koji jasno svjedoče o povijesti ovog kraja.

Nakon ugodnog druženja i razgovora krenuli smo put „Etno sela“ u Međugorju. Dobrodošlicu nam je poželio direktor Etno sela gospodin Branimir Leko. Ljepota ovog objekta osvojila nas je i očarala na prvi pogled. 10 malih, kamenih kuća za smještaj, restoran, male kamene suvenirnice, kapelica, sve u istom stilu i sa stilom. Večera je prošla u ugodnoj atmosferi i razmjeni utisaka o prvom danu. Drugi smo dan nakon doručka krenuli u razgledavanje vinograda koji pripadaju „Hercegovina Vinu“. Prvo smo se zaustavili kod čuvenih kamenih vinograda poznatih kao „Blizanci“ gdje se na 80 ha uzgaja žilavka, od koje se uz ostalo dobiva i čuveno „Kameno vino“. U razgovoru s rukovoditeljem gospodinom Mariom Kraljevićem saznali smo o problemima koji se javljaju u proizvodnji grožđa i potom kada se ono pretvara u vrhunsku kapljicu. Vidjeli smo moderne inox bačve ali i one koje uvijek mame uzdah, stare hrastove bačve koje uvijek podrumu daju posebnu čar. Put nas je vodio dalje do vodopada „Kravica“ koje tvori rijeka Matica kraj Ljubuškog. Pitoresknost i  pitomost ovog kraja izmamila je mnogo uzdaha. Oni hrabriji i snažniji spustili su se u podnožje, a mi stariji gledali smo odozgora diveći se ukupnom krajoliku. Vrijeme je neumitno prolazilo i makar smo željeli napasati oči bar još malo morali smo krenuti put podruma „Hercegovina produkta“ u čijem je sastavu i Etno selo. Prošli smo kroz podrum i naravno zaustavili se na degustaciji dvaju nadaleko poznatih vina: Žilavke i Blatine uz uštipke i hercegovački pršut. O proizvodnji vina i podrumu govorio nam je direktor Etno sela gospodin Branimir Leko.

Nakon kratkog odmora svi smo se zaputili u svetište u Međugorju. Zajednička slika ispred crkve i kipa Majke Božje, a potom slobodno do večeri za razgledavanje Međugorja, misu, tihu molitvu za voljene, paljenje svjećica za one koji su nam u mislima, dobre i pozitivne misli i tako dalje i tako dalje.

A večer je protekla veselo, veselo, razdragano uz pjesmu i ples i iznenađenje. U posjet su nam došli kolege Bosanskog društva biljne zaštite na čelu s predsjednicom kolegicom Amelom Peljto. Zabava je trajala do jutarnjih sati no nikom nije bilo žao propuštenog sna i vremena.

Posljednji dan krenuli smo put Mostara, starog i lijepog grada u kojem su još vidljive posljedice rata. Vrijeme za šetnju, slikanje, pregledavanje starina, a potom prema objedu u restoranu „Zdilar“ kraj Imotskog. Autobus pun finih butelja vina za poklone, za dušu, za okrepu, a treba preći granicu. Pozdrav, osmjeh i sretan vam put! Eto nas u Imotskom bez ijednog problema. Ugodan dan, fini objed i pozdrav na rastanku s kolegom Antom Grubišićem kojeg ostavljamo kod kuće. I ovom prigodom dugujemo mu veliku zahvalnost za pomoć u organizaciji ove ekskurzije. Bez njega bi sve to bilo uistinu puno, pun o teže i ne tako lijepo. Anti veliko hvala i srest ćemo se opet.

Tijekom cijelog boravka u Hercegovini vrijeme je uistinu bilo lijepo, kakvo se samo poželjeti može. Kako smo se približavali Zagrebu  počele se kapi kiše,, rijetko, pa češće i tako redom. Naše raspoloženje ništa nije moglo pokvariti jer tri zajednička dana bila su nam uistinu lijepa, mogu se usuditi reći najljepša do sada. Dobri ljudi zaslužuju samo dobro i lijepo. Očito su na ovoj ekskurziji svi bili DOBRI LJUDI.

Do nove ekskurzije čuvati ćemo lijepe trenutke u uspomeni, lijepe slike u albumima i lijepe želje za ponovnim susretom.

Predsjednica HDBZ

Prof. dr. sc. Jasminka Igrc Barčić